Autorica: prim. Sonja Frančula-Zaninović, dr. med. univ. mag., spec. internist – subspec. kardiolog
Kalij je jedan od najznačajnijih elektrolita u organizmu čiji poremećaj homeostaze (hipokalijemija i hiperkalijemija) može dovesti do nagle srčane smrti.
Važno je precizno odrediti koncentraciju kalija u serumu, odnosno plazmi. Nepravilno uzimanje uzoraka krvi može utjecati na promjenu rezultata. Preporuke pravilnog uzimanja uzorka krvi su sljedeće: pacijent prije vađenja krvi treba nekoliko minuta mirovati, uzorak krvi treba uzeti iz veće vene (npr. kubitalna vena), ne valja uzimati uzorak krvi iz ekstremiteta gdje pacijent prima infuziju, treba koristiti igle i epruvete koje su odobrene za mjerenje kalija kako bi se izbjegla hemoliza. U slučaju bilo kakve sumnje na hemolizu, treba ponoviti vađenje krvi.
Hiperkalijemija označava visoku razinu kalija u krvi, višu od 5,0 mmol/l . Tri su stupnja hiperkalijemije:
- blaga (5,0 – 5,5 mmol/l)
- srednje teška (5,5 – 6,0 mmol/l)
- teška (iznad 6,0 mmol/l)
Hipokalijemija označava nisku razinu kalija u krvi, nižu od 3,8 mmol/l.
Moguća je i pseudohiperkalijemija koja označava povišenu raznu kalija iznad 5,0 mmol/l u krvi u epruveti i normalnu razinu kalija u krvi u organizmu.
Kalij se unosi putem hrane: voća, povrća, mesa i ribe. Dugoročna regulacija kalija u organizmu ovisi o bubrežnoj funkciji, funkciji nadbubrežne žlijezde i želučano-crijevnog sustava. Kalij se najviše luči putem bubrega, manjim dijelom putem crijeva. Kratkoročno na homeostazu kalija u organizmu utječe skeletna muskulatura. Skeletni mišići sadrže najveću rezervu kalija u organizmu, a u njima se izmjena kalija u stanicama vrši putem kalijevih kanala i Na,K-pumpi. Tijekom tjelesne aktivnosti skeletni mišići gube kalij. Kako oni sadrže veliku količinu kalija, to može dovesti do većeg porasta kalija u krvi. Kod dobro utreniranih osoba dolazi do manjeg porasta kalija u krvi, jer je u skeletnim mišićima veći broj Na,K-pumpi. Prestankom tjelesne aktivnosti putem Na,K-pumpi dolazi do resorpcije kalija u mišićne stanice te se njegova razina u krvi tijekom nekoliko minuta normalizira. Može nastupiti kratkotrajna tranzitorna hipokalijemija. Tijekom tog procesa srce biva izloženo iznenadnoj visokoj razini kalija, a po prestanku aktivnosti, niskoj razini kalija. Izlaganje srca iznenadnoj ekstremnoj hiperkalijemiji tijekom tjelesne aktivnosti i/ili ekstremnoj hipokalijemiji neposredno nakon prestanka tjelesne aktivnosti, može biti okidač za pojavu aritmija, ali i iznenadnu srčanu smrt kod predisponirajućih osoba (osobe koje od ranije imaju hipo/hiperkalijemiju ili koje boluju od ishemijske bolesti srca, zatajenja srca, ventrikularnih poremećaja ritma, prolongacije QT intervala). U pacijenata kod kojih postoji rizik od aritmija prilikom tjelesne aktivnosti može se nadzirati kalij u krvi prije, tijekom i nakon testa opterećenja.
HIPOKALIJEMIJA
Pad kalija u krvi obično nastupa zbog poremećene funkcije bubrega, želučano-crijevnog sustava (povraćanje, proljev), nadbubrežne žlijezde (Cushingov sindrom), a rjeđe zbog smanjenog unosa kalija hranom. Jatrogeno može nastati kao posljedica uzimanja diuretika, rijetko pojedinih inzulina i antiastmatika (albuterol, terbutalin, teofilin).
Simptomi hipokalijemije obično nastupaju kod značajnije hipokalijemije ispod 3,0 mmol/l, a to su mišićna slabost, trzaji i paraliza, aritmije.
HIPERKALIJEMIJA
Porast kalija u krvi može nastati iz više razloga:
- zatajenje bubrega
- Addisonova bolest
- generalizirani mišićni grčevi (epilepsija)
- generalizirano oštećenje skeletne muskulature (rabdomioliza, trauma mišića, opekline, hipertermija)
- tjelesna aktivnost
- hiperkalijemijska periodična paraliza (genetska abnormalnost ionskih kanala skeletne muskulature)
- jatrogeno: neki kardiovaskularni lijekovi (ACE inhibitori, AT2 inhibitori, antagonisti β receptora, antagonisti aldosterona, digoksin), infuzija kalija ili davanje peroralnih pripravaka kalija prilikom smanjenog lučenja kalija
- šećerna bolest (smanjena inzulinska stimulacija Na,K-pumpi u skeletnoj muskulaturi)
- acidoza
Hiperkalijemija može dovesti do aritmija koje mogu uzrokovati simptome poput palpitacija, vrtoglavice, sinkope, ali i naglu srčanu smrt. Bolesnici osjećaju slabost koja može uznapredovati do mišićne paralize kod težih stupnjeva hiperkalijemije. U hiperkalijemiji nastupaju tipične promjene u EKG-u: visoki šiljasti T-valovi, prošireni QRS kompleksi, aplanirani P valovi. Od poremećaja ritma najčešće nastaju ventrikularne aritmije, koje mogu biti maligne poput ventrikularne tahikardije i fibrilacije, a one mogu dovesti do srčanog zastoja i nagle srčane smrti.
Hipokalijemija i hiperkalijemija stanja su poremećene homeostaze kalija koja mogu dovesti do poremećaja ritma srca, ali i nagle srčane smrti.
Važno ih je pravovremeno dijagnosticirati, ustanoviti uzrok i liječiti. Treba liječiti uzrok. Hipokalijemiju liječimo nadoknadom kalija (peroralno ili parenteralno), a hiperkalijemiju uklanjanjem viška kalija iz organizma (dijalizom ili želučano-crijevnim putem: izazivanjem proljeva, davanjem smola koje apsorbiraju kalij, parenteralnim otopinama kalcija, glukoze, inzulina).
Literatura:
- Kjeldsen KP, Schmidt TA. Potassium homoeostasis and pathophysiology of hyperkalaemia.Eur Heart J Suppl.2019 Feb;21(Suppl A):A2-A5. doi:10.1093/eurheart/suy033.Epub2019Feb26. PMID:30837798
- Ingelfinger JR. A new era for the treatment of hyperkalemia?.N Engl J Med. 2015; 372:275-277.doi: 10.1056/NEJMe1414112
- Asirvatham JR, Moses V, Bjornson L. Errors in potassium measurement: a laboratory perspective for the clinician. N Am J Med Sci 2013;5:255–259. doi: 10.4103/1947-2714.110426
- Kjeldsen K. Hypokalemia and sudden cardiac death. Exp Clin Cardiol 2010;15:e96-e99. PMID: 21264075