Autorica: prim. Sonja Frančula-Zaninović, dr. med. univ. mag., spec. internist, subspec. kardiologije
Arterijska hipertenzija glavni je promjenjivi rizični čimbenik KV i CV morbiditeta i mortaliteta. Jedan je od najvećih javnozdravstvenih problema. U svijetu je 2015. godine procijenjeno da oko 1,13 milijardi ljudi boluje od arterijske hipertenzije, što je 30 – 45 % odraslih osoba. Do 2025. se predviđa da će broj oboljelih biti oko 1,5 milijardi. Svega oko trećine liječenih hipertoničara ima dobro reguliran arterijski tlak. Boljom kontrolom arterijskog tlaka postiže se redukcija kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Većina hipertoničara treba dva ili više antihipertenziva, a barem 25 % ih treba trojnu kombinaciju lijekova kako bi se postigle ciljne vrijednosti arterijskog tlaka. Smjernice ESC-a/ESH-a preporučuju već u početku liječenja arterijske hipertenzije fiksnu kombinaciju dvaju antihipertenziva. Liječenje kombinacijama antihipertenziva različitih skupina dovodi do većeg smanjenja arterijskog tlaka i bržeg postizanja ciljnog tlaka. Fiksne kombinacije pojednostavljuju način liječenja (uzimanje jednom dnevno), pojedine komponente u fiksnim kombinacijama imaju aditivni učinak pa se nižim dozama postižu bolji učinci na arterijski tlak, ali pokazuju i manju incidenciju nuspojava u odnosu na uzimanje pojedinačnih komponenti antihipertenziva u monoterapiji. Poželjne kombinacije antihipertenziva imaju komplementarni i sinergistički učinak, čime dolazi do brže i bolje kontrole arterijskog tlaka. Sve su to razlozi koji poboljšavaju ustrajnost bolesnika i pridržavanje uputa u uzimanju terapije te bolju suradnju u liječenju. U liječenju je veoma važna ustrajnost bolesnika pa je i Svjetska zdravstvena organizacija navela: "Poboljšanje učinkovitosti intervencija za povećanje ustrajnosti bolesnika prema terapiji može imati daleko veći učinak na zdravlje populacije nego bilo koje poboljšanje u specifičnim postupcima medicinskog liječenja".
Dobra kontrola arterijskog tlaka smanjuje kardiovaskularni morbiditet i mortalitet, smanjuje se stopa bolovanja i hospitalizacija zbog kardiovaskularnih bolesti, a time se smanjuje i ekonomski trošak.
Racionalni pristup kombiniranoj antihipertenzivnoj terapiji podrazumijeva izbor lijekova koji imaju komplementaran ali različit mehanizam djelovanja. Prema smjernicama ESH-a/ESC-a za liječenje arterijske hipertenzije najveća se prednost daje kombinaciji inhibitora renin – angiotenzin – aldosteron (RAAS), diuretika i antagonista kalcijevih kanala.
Inhibitori RAAS sustava su:
- ACE-inhibitori – smanjuju volumno i tlačno opterećenje, kao i arterijski tlak, smanjuju vaskularnu rezistenciju u bubregu, povećavaju protok krvi kroz bubreg i potiču izlučivanje natrija i vode. Preveniraju progresiju mikroalbuminurije, smanjuju proteinuriju, a usporavaju i progresiju kronične bubrežne bolesti.
- Antagonisti angiotenzin II receptora – blokada AT1-receptora inhibira negativnu povratnu spregu i dovodi do povećane sekrecije renina i sinteze angiotenzina I. Kao i ACE-inhibitori, snižavaju arterijski tlak snižavanjem periferne vaskularne rezistencije.
Antagonisti kalcijevih kanala (većinom se u liječenju arterijske hipertenzije koriste dihidropiridini) smanjuju utok kalcija u stanice, dolazi do vazodilatacije perifernih i koronarnih arterija i arteriola, smanjuje se periferni vaskularni otpor i ubrzava glomerularna filtracija. Imaju dugotrajan antihipertenzivni učinak.
Diuretici su i dalje važni u liječenju arterijske hipertenzije, osobito u kombinacijama s drugim antihipertenzivima. Najčešće se koriste tiazidski diuretici (djeluju na distalni zavijeni tubul bubrega). Pospješuju filtraciju, apsorpciju i sekreciju elektrolita u bubrezima, djeluju vazodilatacijski.
Osnova suvremenog liječenja AH jest kombinacija antihipertenziva. Svaki 4. bolesnik s ciljem kontrole AT prima tri antihipertenziva.
Jedna od danas često primjenjivanih fiksnih kombinacija triju antihipertenziva jest kombinacija valsartan – amlodipin – hidroklortiazid (kombinacija iz gore navedenih skupina antihipertenziva: antagonist AT1-receptora – dihidropiridinski antagonist kalcijevih kanala – tiazidski diuretik). Ta kombinacija zadovoljava sve gore navedene kriterije koje treba imati poželjna kombinacija lijekova: ima odličnu farmakodinamiku zbog različitih ali komplementarnih mehanizama djelovanja, ima aditivan i sinergistički učinak na arterijski tlak te odličnu podnošljivost.
Vezani proizvod:
Literatura:
1. Williams B, Mancia G, Spiering W et al, 2018 ESC/ESH Gudelines for the management of arterial hypertension, The Task Force for the management of arterial hypertension of the European Society of Cardiology (ESC) and the European Society of Hypertension (ESH).European Heart Journal (2018)39,3021-3104
Doi:10.1093
2. Calhoun D.A, Lacourciere Y, Chiang Y.T, Glazer R.D, Triple Antihypertensive Therapy With Amlodipine, Valsartan, and Hydrochlorothiazide, A Randomized Clinical Trial
Doi:10.1161/HYPERTENSIONAHA.109.131300
Downloaded from http://ahajournals.org by on February 7, 2020
3. Frančula-Zaninović S. What does fixed-dose triple-combination treatment for arterial hypertension bring us? Cardiol Croat. 2018;13(1-2):66-71. https://doi.org/10.15836/ccar2018.66